Povod za ovaj tekst je tzunami koji se nedavno dogodio na društvenim mrežama.
Da vas uvedem u priču, Darko Vidić, bloger i internet poduzetnik, na svom je Twitter nalogu objavio post u kojem se čudi da ljudi s primanjima od 200 eura komentiraju kako im je iMac skup.
Tweet je izazvao takav bijes i negodovanje, da se bura nije stišala danima, a kriza se iz online medija prelila u offline.
Da odmah na početku razjasnimo.
Ovaj tekst nije priča o kriznom komuniciranju, nije priča o tome što smijete, a što ne smijete objavljivati na društvenim mrežama. Nije ni obrana ni zastupanje Vidićevih stavova.
Ovo nije tekst o elitističkom načinu razmišljanja. Nije ni osuda takvog načina razmišljanja.
Što je u ovoj poruci pogrešno?
Želim da svi razmislimo o jednom fenomenu koji rijetko uzimamo u obzir, a može nas koštati kampanje, uspjeha, novaca, reputacije, živaca, nastavite slijed…
Ono o čemu želim govoriti je činjenica da:
90% problema u komunikaciji nastaje zato što mi pretpostavljamo kako će drugi shvatiti našu poruku!
Prof. dr. Nenad Havelka, profesor socijalne psihologije na Univerzitetu u Beogradu, kaže da “neuspješna komunikacija postaje dodatni izvor sukoba i dezintegracije ranije uspostavljenih odnosa.”
U ovoj situaciji, koja je svoj put počela na Twitteru, zatim se proširila na Facebook i offline medije, dogodilo se upravo to. Sukobi i prepucavanja zbog stavova koji nisu od presudnog značaja za bilo koga tko je u ovom komunikacijskom kaosu sudjelovao.
Ovdje jeste napravljena pogreška. Ali ne ta na koju mislite!
Poruka nije podešena sposobnostima primatelja
“Poruka mora biti podešena sposobnostima primatelja.” Prema riječima Prof. Havelke obraćanje djeci i odraslima se razlikuje ne samo po onom što mi želimo priopćiti nego prije svega po načinu na koji im to priopćavamo. U podešavanju poruke uzrastu djeteta odrasli mogu pretjerati, te sadržaj poruke postaje nejasan ili čak sasvim nerazumljiv.
Pogreška koja je izazvala ovu krizu ima korijen u pogrešnom podešavanju poruke.
Nije prvi put ovakav stav izrečen u javnosti. Postoji čak i čuveni vic sa istom tematikom:
Gospođa: Izvinite, koliko košta kilogram sira?
Seljak: 10 eura!!
Gospođa: Juu, baš je skup pijac danas!!
Seljak: Nije gospođo ništa skupo samo ste se vi loše udali!!
Zašto su onda riječi izrečene stotinama puta ranije, eto baš danas postale problem?
Prof. dr. Mladen Zvonarević ovo objašnjava socijalnom percepcijom koja predstavlja percipiranje socijalnih pojava pod utjecajem socijalne situacije onoga koji percipira.
Svatko od nas svijet oko sebe, komunikaciju, pa i proizvode percipira kroz filtere, a njih čine naši stavovi, odgoj, utjecaj društva, naš status… To što vi neku pojavu vidite i ocjenjujete kao dobru, ne znači da i ja to vidim tako.
Dr. Mladen Zvonarević u svojoj knjizi “Socijalna psihologija” tvrdi:
“Utjecaj socijalnog statusa na percipiranje javlja se zbog toga što pripadnici različitih društvenih slojeva imaju različit odnos prema istim predmetima ili situacijama koje percipiraju.”
Da ne pričam isključivo teoretski, želim vam pokazati jednu vježbu.
Još prije nekoliko godina sam pisala blog post o vježbi koja se koristi na Harward business school. Cilj vježbe je jasno i uvjerljivo pokazati da dvije osobe mogu vidjeti istu stvar, ne slagati se, a ipak da obe imaju pravo.
Pogledajte fotografiju ispod.
Slika se koristi u vježbi na Harward business school. Cilj vježbe je jasno i uvjerljivo pokazati da dvije osobe mogu vidjeti istu stvar, ne slagati se, a ipak da obe imaju pravo.
Pouka priče:
If a message can be understood in different ways, it will be understood in just that way which does the most harm. – Osmo Wiio
